Regionalni jezici

Regionalni jezici često se tretiraju kao rubni slučajevi u planiranju softvera, ali u praksi predstavljaju stvarne korisnike, institucije i zajednice znanja. Dobra podrška obično zahtijeva više od dodavanja generičke kategorije “drugi jezici”.

Izazov nije samo obim prevoda. Uključuje i podršku za pisma, ispravnost Unicodea, tipografiju, terminologiju, obrazovne norme i razliku između jezičkih porodica koje su bliske, ali nisu zamjenjive. Jedna regija može sadržavati više sistema pisanja, više standarda i više različitih očekivanja o jeziku u javnoj upotrebi.

To je važno u dokumentaciji jer su konceptualna tačnost i povjerenje korisnika snažno povezani s izborom jezika. Projekat koji tvrdi da je regionalno relevantan, ali različite jezike ili pisma svodi na jedan sloj praktičnosti, često će djelovati nedovršeno čak i ako temeljna tehnologija radi.

Let Books je dobar primjer jer njegov predviđeni kontekst uključuje slovenski i nekoliko jezičkih zajednica bivše Jugoslavije i Balkana, uključujući i latinicu i ćirilicu. Specifikacija projekta te razlike tretira kao prvoklasne, a ne kao kozmetičke. Prateći referentni materijal o Unicodeu i ispravnosti pisma i matrica jezičke podrške pokazuje zašto ta odluka utiče i na implementaciju i na objavljivanje.

Podrška regionalnim jezicima zato nije funkcija brendiranja. Ona je dio toga poštuje li sistem zajednice kojima tvrdi da služi.